Hrvatska znanost se vrlo žilavo opire uklopljenosti u svjetsku znanost i podvrgavanju njezinim kriterijima. Zašto domaći znanstvenici toliko zaziru od “babaroga iz inozemstva”, od otvaranja svoga znanstvenoga rada uvidu u svjetski relevantnim časopisima, ili od studenata iz inozemstva koji bi tu dolazili i radili s njima?

Znanost je po svojoj definiciji i prirodi međunarodna i globalna. Teorija relativnosti mora vrijediti jednako u SAD, Kini, Hrvatskoj i Zanzibaru. Isto, naravno, vrijedi za sve ostale postulate kojima, najbolje što smo zasad u stanju, opisujemo svijet i svemir u kojem živimo i pojave u njemu. Sve postavke znanosti, koliko god utemeljene, prihvaćene i podržane gomilama empirijskih dokaza su, naravno, i u konstantom preispitivanju i nadograđivanju, ali to je opet proces koji je imanentno međunarodan i kome opća prihvaćenost samo daje snagu i vjerodostojnost.

E sad, iako se načelno i pripadnici hrvatske znanstvene zajednice ne mogu ne složiti s tim osnovnim postulatima, hrvatska znanost se u svakodnevnim postupcima i praksama vrlo žilavo opire uklopljenosti u svjetsku znanost i podvrgavanju njezinim kriterijima.

Više u članku na H-Alter portalu.

Oznake: ksenofobija, znanost, znanstvena politika