Dorian Celcer, student 2. godine sveučilišnog diplomskog studija Kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci dobitnik je nagrade „Student volonter godine“. U razgovoru s Dorianom Celcerom dotaknuli smo se njegovih volonterskih angažmana te viziji studentske uloge u razvoju sveučilišta i povezivanja s lokalnom zajednicom.

Razgovor vodila: dr. sc. Bojana Ćulum, članica Izvršnog odbora Universitasa

Što ova nagrada znači za tebe?

Volonterstvo je za mene sudjelovanje u aktivnostima koje za cilj imaju poboljšanje uvjeta u lokalnoj zajednici. Drago mi je da se Sveučilište na svoj način pridružilo povećanju vidljivosti studenata koji volontiraju. Iako nisu izravno povezane, čini mi se da su ova, ali i inicijativa Udruge za razvoj civilnog društva SMART, koja se provodi u suradnji s Gradom Rijekom i Primorskom-goranskom županijom, najbolji pristupi povećanju broja volontera, njihovoj vidljivosti te prepoznavanju volontera kao osoba koje su spremne obaviti određeni zadatak bez skrivenih motiva.

Čini mi se da je ovo posljednje najvažnije jer se velik broj ljudi, pa i ja, često susreće s pitanjem: „Zašto to radiš i što imaš od toga?“. Najveći je problem tog pitanja upravo od koga ono dolazi, a prema mom iskustvu najčešće se pojavljuje u razgovoru s potencijalnim donatorima i sponzorima (kojih nikada nema dovoljno, ha ha). Čini mi se kako im je teško povjerovati da novac nije motiv i da volonter ta sredstva doista koristi za cilj koji nije osobno bogaćenje.

Na predavanju nam je jedna profesorica govorila o tome kako postoji bezbroj motiva za volontiranje i kako se neki čine sebičnima, ali da je pravo i slobodan izbor ljudi kada i zašto će volontirati. Najgore što voditelj projekta može učiniti je upravo odbiti volontera jer smatra da je njegov motiv sebičan. Time šteti kako vlastitom projektu tako i toj osobi jer šalje poruku kako njegova spremnost na pomaganje nije dobrodošla. Tako se i moji motivi, užitak u angažmanu u kvalitetnom timu, ali i stjecanje iskustava kako bih bio konkurentniji od drugih na tržištu rada, nekome mogu činiti sebičnima, dok meni idu ruku na ruku.

Ova mi nagrada znači da netko cijeni tih nekoliko stotina odrađenih sati. Također godi i egu kada si svrstan među najbolje studente Sveučilišta, iako smatram da su kolege koji su nagradu Rektora dobili zbog akademskih postignuća nju zaslužili i više od mene.

Tko stoji iza tvoje prijave?

Moju prijavu, na prijedlog i uz preporuku Filozofskog fakulteta, pismima su poduprli Udruga „3. zmaj“ i profesor Nikola Petković. Tijekom prikupljanja traženih dokumenata i priloga kontaktirao sam one organizacije u čijim sam aktivnostima sudjelovao te time smatram da su, osim navedenih, moju prijavu poduprle udruge „SFera“, „Ful“ i „EU Klub“ te Zaklada Sveučilišta u Rijeci. Smatram da je važno napomenuti da sam zbog prirode natječaja i sprečavanja mogućeg sukoba interesa, kao član Studentskog zbora Sveučilišta, priložio samo potvrdu o članstvu u Skupštini. To, očekivano, nije spriječilo priče o namještanju Natječaja u moju korist i o nemoralnosti moje prijave, unatoč priznanju da udovoljavam traženim kriterijima.

Koji su tvoji volonterski doprinosi bili presudni za prijavu?

Zaista mi je teško reći. Akademska godina na koju se odnosio Natječaj bila je moja volonterski najaktivnija godina pa sam pomislio da, ako postoji razdoblje za koje sam zaslužio nagradu, to je definitivno to. Što su prodekanica Srdoč-Konestra i dekan Šustar s Filozofskog fakulteta u Rijeci smatrali ključnim da i službeno podupru ovu prijavu (moram istaknuti da su me oni oduvijek podržavali u svim aktivnostima kojima sam se bavio) ne znam, ali sam siguran da im je 25 stranica u 5 primjeraka priložene dokumentacije u startu dalo do znanja kako udovoljavam traženim kriterijima za prijavu. Aktivnost koja mi je najdraža, a dio je prijave, sigurno je organizacija konvencije fantastike „Rikon“ koja se održava već 15 godina, a provodi je Udruga „3. zmaj“.

Jesu li tvoji volonterski angažmani povezani samo sa sveučilišnim životom ili se radi o nečemu što si već donio sa sobom na fakultet, nešto čemu si se i prije posvetio, i još uvijek činiš u slobodno vrijeme?

Moj volonterski angažman je počeo otprilike u isto vrijeme kada sam upisao studij na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Ranije sam neuspješno studirao na drugom fakultetu i nekako sam se s promjenom studija i sam promijenio, kao i moj stav o volontiranju. Možda sam se dijelom osjećao dužnim vratiti društvu to što mi je financiralo besplatno i neuspješno obrazovanje.

Moj angažman je relativno vezan za sveučilišni život, uglavnom toliko što se bavim time za vrijeme studija, ali nevezano za studijski program (iako smatram da bi takav angažman za moj smjer bio, ne samo poželjan, već i nužan) i što su aktivnosti na kojima sudjelujem orijentirane prema mladima, uglavnom studentima. Odluka o tome hoću li nastaviti volontirati ovisi o tome koliko ću slobodnog vremena imati kada i ako se zaposlim. U svakom ću slučaju u određenoj mjeri nastaviti volontirati, a idealna budućnost koju bih volio i ostvariti jest da mi priprema i provođenje projekata budu i u opisu stalnog zaposlenja.

Podijeli s nama svoju viziju studentske uloge u razvoju sveučilišta; Kako vidis ulogu studenata u sveučilišnom životu? U lokalnoj zajednici? Koliko je naš kontekst blizu ili daleko od tvoje vizije?

Mislim da su prvo što mogu ponuditi ideje. Nisu nužno sve kvalitetne i ostvarive, ali dobar dio njih jest, a studenti, odnosno mladi, mogu kvalitetno pomoći i u njihovoj realizaciji. U situaciji u kojoj se od mladih uglavnom traži da nekritički perpetuiraju postojeće stanje, a sve što se ne uklapa u taj koncept se ignorira ili čak kažnjava, ne vidim kako se možemo razvijati kao osobe niti kao društvo u cjelini. Od početka školovanja nas se nastoji upravo tako ukalupiti. Na primjer, velik broj profesora studente vidi kao, u najmanju ruku, nezainteresirane i bezvoljne. Kada traže raspravu, komentare ili mišljenja, ako iz nas ne izvlače odgovore, najčešće dobiju samo muk – ne zato što nam se ne da, već zato što smo naučili da, čak i ako netko traži tvoje mišljenje, riskiramo da nas se patronizira, odnosi prema nama kao da smo glupani ili zauzima negativan stav pri polaganju ispita (a sve ovo se događalo i događa se).

Na koje si svoje volontersko postignuće na fakultetu i uopće u sveučilišnom životu najviše ponosan? Koji je od tvojih angažmana, prema osobnoj procjeni, imao najviše utjecaja na neke pozitivne promjene?

Najviše sam ponosan na to što sam se uspio organizirati da imam dovoljno vremena za fakultetske obaveze, slobodne aktivnosti (dakle, volontiranje), zabavu i na kraju, ali ne i najmanje važno, povremeno ljenčarenje, a sve to uz osjećaj da sam postigao gotovo sve što sam si zacrtao za cilj. Mislim da je najviše pozitivnih pomaka donijela suradnja s Udrugom „Homer“ u izradi zvučnih knjiga, prevođenju školske lektire i radova iz suvremene domaće fantastike na Brailleovo pismo za slijepu i slabovidnu djecu.

I za kraj, kakvi su ti planovi za blisku budućnost?

Trenutno sam u Ljubljani gdje odrađujem stručnu praksu u organizaciji SiMUN-a (Slovenia International Model United Nations). Ako se poklope slobodno vrijeme i (najvažnije) volja, prije povratka u Rijeku najesen napisat ću i diplomski i to je to od fakultetskih obaveza. Nakon toga, stvarno nemam pojma… Čekam rezultate jednog programa stipendiranja u Njemačkoj, bio bih presretan kada bih to dobio. Razmišljam o doktoratu, o pokretanju vlastitog biznisa, ali i o tome gdje ću tražiti posao nakon diplome. Situacija je takva kakva jest, ali još je prerano da se obeshrabrim. Vjerujem u ravnotežu svega i kad se zatvore jedna, otvorit će se druga vrata. Do sada je bilo tako, ne vidim zašto bi ubuduće bilo drugačije, ha ha.

UNI Intervju aktivnost je koju Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas provodi u sklopu projekta „UNI WEB – Podrška razvoju visokog obrazovanja“ uz financijsku podršku Grada Rijeke-Ureda Grada.